Da bi se obezbedili verodostojni zaključci, ključno je nepristrasno i pošteno sagledavanje dobijenih rezultata. Kod tumačenja rezultata, važno je imati na umu da je cilj da se izmeri, a ne da se predpostavi ili nametne istina. Materijalne i druge posledice koje proizilaze iz određenih rezultata i tumačenja rezultata ne smeju ni na jedan način uticati na tumačenje i interpretaciju dobijenih podataka.
Istraživač koji predstavlja svoje rezultate je u prilici da donese najstrožiji sud o tim rezultatima, budući da istraživač najbolje poznaje prirodu podataka koji su izmereni. Posledično, samokritičan istraživač je samim tim u prilici da sve mane i nedoslednosti blagovremeno sagleda i razreši. Predstavljanju istraživanja u obliku manuskripta ili javne prezentacije se ne sme pristupiti ukoliko se zna da rezultati nisu dovoljno pouzdani.
Mogućnost da se odvoji bitnije od manje bitnog, da se prioritizuju bitne stvari, da se svakom zadatku alocira optimalan nivo truda i vremena, kao i da se svaki zadatak reši u predviđenom roku povećavaju količinu i kvalitet ostvarenih rezultata i predstavljaju neophodan uslov za uspeh
Većina istraživačkih pitanja vezanih za neuronauke i psihijatriju je jako komplikovana, odgovori na otvorena pitanja je retko jednostavni i istraživač se susteće sa vrlo kompleksnim i zahtevnim problemima. Da bi se došlo do pravog zaključka ili da bi se promenio pogrešan stav koji ima podršku većine, potrebno je uložiti puno truda i savladati mnoga razočarenja.
Prilikom diseminacije rezultata i naučnih diskusija dolazi do interakcija sa drugim istraživačima, zdravstvenim profesionalcima i zainteresovanim individuama. Bez obzira da li ove interakcije imaju pozitivnu ili negativnu konotaciju, u cilju adekvatne i konstruktivne komunikacije neophodno je komunicirati pristojno, razumljivo, jezgrovito, direktno (bez skrivenih poruka), sa najmanjom mogućom merom pokazivanja emocija i uz puno poštovanje tuđeg vremena i stavova.